U svetom gradu Jerusalimu, na Veliku subotu, kada se srce pravoslavlja priprema za najradosniji praznik – Vaskrsenje Hristovo – ponovo je sišao Blagodatni oganj. U dubokoj tišini i molitvenom uzdizanju, vjernici okupljeni u Hramu Vaskrsenja Gospodnjeg svjedočili su čudu koje se vjekovima događa – silasku svjetlosti sa neba, koja nije od ovoga svijeta.

U Kuvukliji, maloj kapeli u srcu Hrama, gdje se nalazi Grob Gospodnji, patrijarh jerusalimski je, prema drevnom običaju, ušao sam, bez izvora vatre, noseći samo vjeru i molitvu. I upravo tu, iz tame Hristovog groba, zaiskrila je svjetlost – oganj koji ne peče prva 33 minuta, simbol Vaskrsenja, pobjede nad smrću i nadom koja obasjava cijeli svijet.

Blagodatni oganj nije samo čudo koje prkosi zakonima prirode. On je živi znak da Hristos istinski vaskrsava – iz godine u godinu, iz vječnosti u vječnost – za svakoga ko vjeruje. Niko još nije uspio da objasni njegovo porijeklo, i to samo potvrđuje: ono što dolazi od Boga ne podliježe ljudskim zakonima.

Za milione pravoslavnih vjernika, ovo je trenutak potvrde vjere, snage i nade. Oganj se iz Jerusalima prenosi u sve krajeve pravoslavlja – od Rusije i Srbije, do Grčke i dalekog istoka – kako bi zapalio kandila i srca svih koji u radosti dočekuju Hristovo Vaskrsenje.

Ove godine, kao i uvijek, oganj nas podsjeća: tamo gdje je Hristos, tamo je i svjetlost, i nikakva tama je ne može obuzeti.

Hristos vaskrse! – Vaistinu vaskrse!