U svom skromnom domu, daleko od kamera, protokola i velikih govornica, 13. maja 2025. godine, preminuo je Hose „Pepe“ Muhika – bivši predsjednik Urugvaja, simbol ljudske čestitosti i čovjek koji je svijet učio kako se moć može nositi skromno.

Samo nekoliko dana prije svog 90. rođendana, napustio nas je bez pompe, onako kako je i živio. Obolio od raka jednjaka, svjesno je odbio dalju terapiju i odlučio da posljednje dane provede u miru, sa svojom suprugom i vrtom koji je toliko volio.

Bio je predsjednik, gerilac, politički vođa, ali prije svega – čovjek. Dok su drugi birali luksuz, on je birao zemlju pod noktima i stari „bubu“. Umjesto palate – kuća od blata na periferiji Montevidea. Umjesto parade – kokoške, bašta i knjige. Od predsjedničke plate ostavljao je sebi samo ono neophodno, a ostatak davao onima kojima je bilo potrebnije.

U vremenu kada su političari sve više nalik bankarima, Muhika je podsjećao na starog učitelja iz sela: strog prema nepravdi, blag prema čovjeku. Njegove riječi nisu bile velike, ali su bile istinite. Njegovi zakoni – ispred svog vremena: legalizacija kanabisa, istopolni brakovi, pravo žene da odlučuje o svom tijelu. Njegova vjera – u ljude, u običnog čovjeka.

„Nisam siromašan“, znao je reći. „Siromašan je onaj kome je previše potrebno.“

Latinska Amerika danas žali. Žali prijatelja, saborca, moralni stub. Njegovi nasljednici i politički protivnici podjednako odaju počast čovjeku koji je uspio ono što mnogi nisu – da vlast ostane čista.

A svijet? Svijet je izgubio rijetku figuru – predsjednika koji nije želio da bude veći od naroda.

Hose Muhika nas je naučio da skromnost nije slabost, već snaga. Da dostojanstvo nije privilegija, već izbor. Da politika nije karijera, već služenje.

Otišao je tiho, ali ono što je ostavio – odzvanjaće još dugo.