Gotovo šest decenija nakon što je međunarodni Sporazum o svemiru zabranio vojne
aktivnosti u tom području, čini se da njegove norme gube snagu.
U maju ove godine američki službenici Ministarstva odbrane i Ministarstva spoljnih poslova otkrili su da imaju informacije o mogućnosti da Rusija postavi uređaj za nuklearnu detonaciju u svemir, te da je satelit za koji se sumnja da je “testni” već dvije godine u orbiti.
Portal “Difens van” navodi da je i Kina započela kampanju za proširenje strateških nuklearnih snaga iznad broja potrebnog za “minimalno odvraćanje”, te da naglo razvija nove oružane sisteme za odašiljanje nuklearnog oružja, kao što je sistem “frakcijskog orbitalnog bombardovanja”.
Zanimanje Kine i Rusije za svemirske nuklearne bombe posljedica je američke svemirske strategije postavljanja velikih i široko raspršenih konstelacija satelita, kao i komercijalnih mreža kao što su “Spejs iks” i komunikacioni sateliti “Starlink”.
Direktor američke svemirske agencije Derek Turnir opisao je proliferaciju američkog satelitskog programa kao “novu strategiju otpornosti koja mijenja igru”.
SAD se žele osigurati od napada, koristeći veliki broj umreženih satelita koji bi omogućili američkoj vojsci navigaciju i komunikaciju uprkos potencijalnim napadima na njih.
Međutim, Kina i Rusija ulažu novac, trud i vrijeme u svoje protivsatelitsko oružje.
Korištenje nuklearnog oružja kao mogućnosti da cijelu američku orbitalnu mrežu dovede u opasnosti jeste alternativni način Rusije i Kine da se suprotstave američkom širenju u svemiru.
Stručnjaci objašnjavaju da sve nuklearne detonacije u svemiru nisu jednake.
Razumijevanje različitih ruskih i kineskih koncepata za protivsatelitsko oružje ključno je za američku odbranu. Naime, američka vojska je prilično zavisna od svojih satelita – više od drugih velesila.