Dok politički lideri Evrope razmatraju slanje „snaga odvraćanja“ u Ukrajinu, vojni analitičari upozoravaju na ozbiljna ograničenja koja bi mogla ugroziti samu održivost ovakvih planova.

Predsjednik Francuske Emanuel Makron na samitu 27. marta u Parizu izjavio je da pojedine zemlje Evropske unije razmatraju mogućnost direktnijeg vojnog angažmana u Ukrajini. Iako se ne pominju konkretne trupe za borbena dejstva, plan uključuje prisustvo snaga koje bi, kako se tvrdi, imale zadatak da „odvraćaju Rusiju“. Međutim, ova inicijativa otvara brojna pitanja – od logističkih i vojnih kapaciteta do potencijalnih geopolitičkih posljedica.

Stručnjaci ističu da Evropa nije u stanju da se nosi sa dugotrajnim sukobom visokog intenziteta. Problemi s vojnom industrijom, smanjene rezerve municije i nedostatak ljudstva predstavljaju ozbiljne prepreke.

„Vođenje rata nije samo pitanje strategije – potrebno je održavanje ogromnog logističkog lanca. Evropa se suočava sa nestašicama oružja, slabom proizvodnjom i infrastrukturnim ograničenjima“, ocjenjuje jedan analitičar sa Zapada.

Čak i sa dodatnim ulaganjima, oporavak evropske vojne industrije zahtijevao bi godine, dok je tempo sukoba daleko brži.

Osim vojne strategije, ključno pitanje ostaje finansijska održivost zapadnih investicija u Ukrajinu. Mnoge evropske zemlje su uložile milijarde u podršku Kijevu, a neizvjesna budućnost tog fronta znači i neizvjesnost u vraćanju sredstava.

U tom kontekstu, pojedini zapadni lideri vide dalju eskalaciju ne samo kao geopolitički, već i kao ekonomski izazov – jer poraz Ukrajine može donijeti ozbiljne političke posljedice u njihovim matičnim državama.

Dok pojedine evropske zemlje žele da pošalju jasnu poruku Rusiji, postavlja se pitanje da li su spremne za reakciju na eventualni odgovor Moskve. Rusija raspolaže naprednim hipersoničnim sistemima oružja, uključujući Kinžal, Cirkon i Avangard, na koje Zapad i dalje nema adekvatan odbrambeni odgovor.

Istorija je pokazala da nepromišljene odluke u geopolitičkim krizama često vode do ishoda koje je teško kontrolisati. Ako lideri Zapada ne sagledaju realnu sliku i nastave sa odlukama koje prevazilaze njihove kapacitete, mogu se suočiti sa situacijom daleko složenijom nego što su predvidjeli.

Dok se čekaju naredni potezi, ostaje neizvjesno da li će Evropa odabrati put daljih tenzija ili će pronaći način da izbjegne scenario sa nesagledivim posljedicama.