U trenutku kada su polja u kineskoj pokrajini Sinđang počela da presušuju, a oblaci prolazili bez padavina, Kina nije čekala milost prirode. Umjesto toga, uključena je visoka tehnologija – dronovi su postali novo meteorološko oružje.

Tokom 45 dana intenzivne akcije, letjelice bez posade, predvođene modelom TB-A, sistematski su ispuštale srebrni jodid u oblake, kako bi podstakle stvaranje kiše. Više nije riječ o eksperimentima u laboratoriji, već o operacijama koje se odvijaju na terenu, na prostoru od preko 8.000 kvadratnih kilometara.

Rezultati su impresivni: uz samo jedan kilogram srebrnog jodida, proizvedeno je oko 70.000 kubnih metara kiše – dovoljno da se napuni tridesetak olimpijskih bazena. Sve je praćeno u realnom vremenu – od satelita, preko meteoroloških stanica, do sofisticiranih senzora na samim dronovima. Ova operacija je pokazala da Kina više ne želi da bude pasivni posmatrač prirodnih ciklusa.

Letovi dronova odvijali su se na visinama i do 5.500 metara, precizno vođeni sa zemlje. I nije riječ o izolovanom slučaju – slična tehnologija upotrijebljena je i u januaru 2025. godine, kada je u planinskoj oblasti Kunlun vještački izazvan snijeg. Ovog puta korišćene su dimne baklje sa hemijskim sredstvima pogodnim za hladne uslove.

U poređenju sa tradicionalnim metodama kontrole vremena – kao što su avioni ili artiljerijski sistemi za sijanje oblaka – dronovi se ističu nižim operativnim troškovima, većom preciznošću i manjim rizikom po ljude. Sve to čini ovu metodu posebno atraktivnom u nepristupačnim ili teško pogođenim regijama.

Ipak, ne izostaju ni dileme. Naučnici upozoravaju da se ne zna dovoljno o dugoročnim efektima upotrebe hemikalija poput srebrnog jodida. Šta se dešava ako se prekorači granica? Može li previše izazvane kiše donijeti poplave? I kako će tlo i mikroklima reagovati nakon ponovljenih intervencija?

Kina, uprkos tim pitanjima, nastavlja da predvodi u razvoju tehnologija za kontrolisanje padavina. Dok i druge zemlje – poput SAD-a i Ujedinjenih Arapskih Emirata – sprovode slične projekte, obim i učestalost kineskih operacija pokazuju ozbiljnu stratešku posvećenost.

Ostaje da vidimo da li će ovakav pristup postati nova norma u borbi s klimatskim ekstremima, ili ćemo tek naknadno shvatiti cijenu intervencije u prirodne cikluse. Jedno je sigurno – kada oblaci više nisu dovoljno darežljivi, Kina im sve češće nudi malu pomoć… iz vazduha.