U BiH se, 30 godina nakon okončanja rata, nastavlja politička praksa negiranja i minimiziranja zločina koje su počinili pripadnici takozvane Armije BiH i s njima povezane mudžahedinske jedinice, koje su za to nagrađivane državljanstvom BiH, piše “Večernji list”, izdanje za BiH.
List navodi da, uprkos brojnim dokazima i sudskim presudama, politički vrh u Sarajevu nastavlja sa narativom o “nezavisnim” islamskim borcima, što, prema kritikama, dodatno udaljava BiH od procesa pomirenja i izgradnje međuetničkog povjerenja.

Rizik od potpunog odbacivanja odgovornosti za ovakve zločine još je veći ako se uzme u obzir da su mudžahedini dobijali državljanstva BiH, smještaj, oružje i logistiku podršku od bošnjačkih političkih i vojnih vlasti, tako da sve tvrdnje o njihovoj “nezavisnosti” postaju apsurdne, ukazuje “Večernji list”.

U tekstu se ističe da su borci iz stranih islamskih zemalja, koji su došli u BiH na poziv bošnjačkih vlasti, u potpunosti bili integrisani u vojne operacije BiH i pod vođstvom bošnjačkih zapovjednika, te su ih tokom rata bošnjačke vlasti aktivno uključivale u svoje strukture, čime su im dale službeni legitimitet kao pripadnicima unutar takozvane Armije BiH.

Navedeno je i da postoje javnosti dostupne odluke o promovisanju stranih islamista, koje je potpisivao i bošnjački ratni vođa Alija Izetbegović.

List navodi da je jedan od najočitijih primjera negiranja da su mudžahedini bili dio takozvane Armije BiH tvrdnja istoričara Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Amira Klike, koji, iako priznaje zločine u selima Maljine i Miletići u srednjoj Bosni, i dalje uporno tvrdi da mudžahedini nisu bili dio takozvane Armije BiH.

Hrvatske institucije i preživjeli svjedoci iz ratnih područja poput Maljina, Travnika i Križančevog Sela ukazuju na sistematsku praksu prikrivanja i nekažnjavanja odgovornih za ratne zločine nad pripadnicima HVO-a i civilima.

Kliko u svojim javnim nastupima često se poziva na presude Haškog suda protiv nekoliko generala takozvane Armije BiH, a najbolji primjer je slučaj generala Sakiba Mahmuljina koga je vanustavni Sud BiH osudio zbog zločina koje su počinili mudžahedini, dok je Haški sud po tom pitanju odbacio optužbe.

“Istraživači upozoravaju da je poricanje odgovornosti za zločine i dalje veliki teret u postkonfliktnom društvu, a nedosljedno suočavanje s prošlošću podriva ionako krhke temelje budućeg suživota u BiH”, navodi list.