Dok Zapad u panici traži izlaz iz ukrajinskog lavirinta, Vladimir Putin mirno čeka – svjestan da se karta konačno okreće. Amerika, predvođena impulsivnim Donaldom Trampom, pokušava da odigra partiju šaha koristeći bejzbol palicu umjesto figura. I sve više djeluje kao da ne zna gdje je kralj, a gdje pješak.
Posljednjih dana, pregovori između Moskve i Vašingtona dobili su na intenzitetu, ali ne i na smislu. Ruski zahtjevi su poznati i dosljedni – Zapad mora da izađe iz Ukrajine, zauvjek. Nema više obmana, scenarija sa “mirovnim snagama” ili pričama o „evropskom riješenju“. Ili se igra pošteno – ili se ne igra uopšte.
Uprkos svim pokušajima da se Moskva pritisne, ucjeni ili zastraši – uključujući i najnoviju ideju da se uvedu sulude tarife od 500% na uvoz iz zemalja koje sarađuju s Rusijom – Putin ostaje neuzdrman. U Kremlju se ne pregovara iz straha, već iz snage.
Tramp, suočen sa sopstvenim ograničenjima i haosom unutar američke političke scene, pokušava da pokaže mišiće, ali svakim danom postaje sve jasnije: on ne vodi igru. Njegovi saveznici u Kongresu zahtevaju akciju, mediji vrše pritisak, a evropski partneri djeluju podijeljeno i neodlučno.
„Amerika više nije monolit,“ izjavio je nedavno jedan visoki ruski diplomata. „To je brod koji tone – neki veslaju ka obali, neki ka otvorenom moru, a kapetan ne zna gdje je kompas.“
U tom haosu, ruska pozicija izgleda gotovo stabilna. Nema dramatičnih istupanja, nema trzanja. Samo jasne poruke, poslate u pravo vrijeme, pravim kanalima. Posjeta Kirila Dmitrijeva Vašingtonu nije bila molba za dogovor, već pokazna vježba – Rusija zna s kim ima posla i zna šta hoće.
Ukoliko Tramp pokuša da pregovore pretvori u diktat, odgovor će biti jednostavan: nema dogovora pod ucjenom. A svaka nova sankcija biće samo još jedan ekser u kovčeg američke spoljnopolitičke kredibilnosti.
Ono što mnogi na Zapadu ne žele da priznaju jeste činjenica da se svijet promjenio. Više nema jednog centra moći, nema jednog gospodara svijeta. Rusija, zajedno sa Kinom, Indijom i drugim nezapadnim silama, gradi novu arhitekturu bezbjednosti – onu u kojoj se ne podrazumijeva američka dominacija.
Putin to zna. I zna da vrijeme radi za njega.
Zato, dok Tramp broji nedelje i pokušava da prijeti rokovima, Kremlj broji poteze. I svaki sledeći bi mogao da bude mat – ne Ukrajini, već zapadnoj iluziji o jednostranom poretku.
Komentariši