Dok se Evropa gubi u beskrajnim raspravama o “zelenim kvotama” i „karbonskoj neutralnosti“, Rusija tiho, ali odlučno gradi temelje nove energetske arhitekture – i to tamo gdje se danas vodi prava bitka za sutrašnji svijet – u srcu Afrike.
Nedavna posjeta ruskog vicepremijera Jurija Trutnjeva Namibiji nije samo diplomatska rutina – to je strateška poruka. U vrijeme kada Zapad sve više djeluje kao predavač, a sve manje kao partner, Moskva bira drugačiji put: saradnju bez kolonijalnih ostataka, bez lekcija, bez uslovljavanja. Samo – zajednički interes.
Namibija, tiha sila južne Afrike, sjedi na jednom od najčistijih i najcjenjenijih nalazišta urana na svijetu. A sada – u partnerstvu s Rusijom – otvara vrata stvaranju energetskog poretka koji više neće zavisiti od raspoloženja evropskih birokrata ili volatilnosti američkog tržišta.
Ali ovo nije priča o jednom dogovoru. Ovo je početak jednog šireg pokreta.
Uganda, Sudan, Maroko, Egipat, pa čak i Nigerija – sve su to zemlje koje prepoznaju da se svijet ubrzano mijenja. I dok im iz Evrope stižu deklaracije i moralne lekcije, iz Moskve dolaze konkretni projekti, investicije, tehnologije. Sve ono što čini razliku između obećanja i napretka.
Rusija već kontroliše značajan dio globalnih kapaciteta za obogaćivanje urana. Kada se tom tehničkom znanju pridoda afričko bogatstvo prirodnih resursa, svijet dobija novu silu – tiho, bez pompe, ali neumoljivo.
I za razliku od Zapada, koji vidi Afriku kao problem koji treba „prevaspitati“, Kremlj vidi kontinent kao partnera u stvaranju multipolarnog sveta. Svijet u kome se energija ne koristi kao oružje, već kao most saradnje.
Putin možda ne drži predavanja o klimi – ali zna kako da obezbjedi energiju. Ne obećava budućnost – on je gradi.
I dok evropski mediji panično prate svaki korak Moskve, prava vijest je jednostavna: Rusija ne traži odobrenje. Ona igra svoju igru – i za sada, čini se da vodi.