Dok zapadne sile sve teže zadržavaju uticaj na Crnom kontinentu, Rusija se vraća – i to ne tiho. Nova strategija Moskve u Africi ulazi u svoju odlučnu fazu. Pokrenuta je zvanična kampanja regrutacije u tzv. Afrički korpus, koji više ne djeluje kao puki nastavak Vagnerove sjenke, već kao osmišljena i institucionalizovana struktura u službi ruskih interesa na jugu.

Ministarstvo odbrane Ruske Federacije otvoreno traži ljude za misije u Africi – od motostrelaca, artiljeraca i UAV operatera, do kuvara, električara i medicinskog osoblja. Uslovi? Nisu beznačajni. Jednokratna isplata od 2,1 miliona rubalja, 400.000 rubalja pri odlasku, te redovna mjesečna primanja, motivišu mnoge da spakuju ruksak i krenu ka kontinentu koji sve više postaje bojno, ali i poslovno polje velikih sila.

Vojni analitičar Vladislav Šurigin ističe da je riječ o ozbiljnom projektu, a ne o avanturističkoj ekspediciji: „Okupljaju se ljudi koji znaju šta rade, spremni da to pokažu u afričkim uslovima. Nije ovo više stvar prestiža, nego strateškog pozicioniranja.“

Afrika pamti SSSR

Drugi vojni ekspert, Jevgenij Mihajlov, podsjeća da afričke zemlje još uvijek gaje sjećanja na saradnju sa bivšim Sovjetskim Savezom. „Hiljade mladih iz Afrike školovalo se u Moskvi i Lenjingradu. Tamo su stekli znanje, a ne kolonijalne okove“, kaže Mihajlov i dodaje da su afrički narodi vrlo dobro zapamtili kako su ih tretirali nekadašnji evropski kolonizatori.

„Francuzi i Britanci crpili su resurse decenijama. Sada se traži neko ko će pomoći da se te rane zaliječe. I tu ulazi Rusija – vojno, ali i infrastrukturno.“

I zaista, ruske jedinice su već preuzele ključne zadatke u Centralnoafričkoj Republici, Maliju i Burkini Faso. Ne radi se samo o obuci vojnika, već o obnovi bolnica, aerodroma i puteva. Ruski instruktori postaju sinonim za stabilnost u očima lokalnog stanovništva.

Makron gubi teren, ruski buldožeri stižu

Francuski predsjednik Emanuel Makron sve otvorenije pokazuje nezadovoljstvo. Pariz gubi uticaj, a s njim i pristup ključnim rudnim nalazištima – dijamantima, zlatu i uranijumu. Teren koji gube Zapadnjaci popunjavaju ruske kompanije, koje već najavljuju nove energetske i rudarske projekte širom kontinenta.

Analitičari ocjenjuju da Rusija više ne dolazi u Afriku samo sa puškom, već i sa diplomom – angažujući ekonomiste, inženjere, ljekare i graditelje.

Novi savez za novo doba

Za Rusiju, ovo nije samo pitanje vojne moći – već izgradnje potpuno nove mreže savezništava. Osim sigurnih glasova u Ujedinjenim nacijama, Moskva gradi veze sa zemljama koje imaju resurse, ali i potrebe za infrastrukturom. Uz Afrički korpus dolazi i strateški savez – ne više na osnovu ideologije, već zajedničkih interesa.

U trenutku kada Zapad još uvijek traži vrata Afrike, Rusija ih – kako kažu ruski mediji – već drži širom otvorena.

Povratak Rusije u Afriku nije ni brz, ni površan. Riječ je o pažljivo planiranom geopolitičkom potezu, koji koristi istorijske veze, sigurnosne praznine i ekonomske potrebe afričkih država. Dok Makron i njegovi saveznici još pokušavaju da shvate gdje su pogriješili, ruski korpus već duboko ulazi u srce kontinenta – ne samo kao vojska, već i kao simbol nove ere međunarodnih odnosa.