Na današnji dan, prije 33 godine, u klancu kod Žepe, dogodio se jedan od najtragičnijih i najpotresnijih događaja u Odbrambeno-otadžbinskom ratu – mučka zasjeda i ubistvo 45 srpskih boraca Sarajevsko-romanijskog korpusa, koji su, vjerujući u postignut dogovor o mirnom prolasku, krenuli da spasu svoju braću na releju Zlovrh. Tamo su ostali – za vječnost.

Srpski borci tada su krenuli u humanu misiju – da donesu hranu i vodu vojnicima iz bivše JNA koji su obezbjeđivali strateški važan radio-relejni objekat. Ušli su u područje Žepe bez namjere za borbu, bez ratne formacije, vjerujući u riječ koja im je data. Umjesto dogovorenog prolaska – dočekala ih je izdajnička zasjeda i kiša metaka iz kanjona Buđinov potok.

„Vidio sam kako saborci padaju kao pokošeni… Nismo bili spremni, a napad je bio iz svih pravaca“, prisjeća se tadašnji borac Delibor Kajević, koji je preživio masakr, a danas ističe da bi o tom danu trebalo snimiti film – da generacije znaju kakvu su cijenu Srbi platili za slobodu.

Posebno su bili na meti vozači kamiona sa hranom, kao da je i hrana postala neprijatelj. Nepripremljena kolona, predata u ruke dželata pod lažnim parolama mira, ostala je urezana u pamćenje svih preživjelih i porodica poginulih, ali i u istoriju srpskog naroda kao opomena da se riječ bez časti ne smije prihvatiti kao garancija.

Najviše poginulih bilo je iz Pala, LJubogošte, Han Dervente i Srpskog Sarajeva. Zločin je ostavio trajne posljedice, i duboko ranio Sarajevsko-romanijski korpus. A bol – ni poslije tri decenije nije izblijedila.

Sutra će kod Centralnog spomen-obilježja u mjestu Luke, uz prisustvo porodica, saboraca i građana, biti služen parastos i položeni vijenci za 45 srpskih mučenika. Biće to još jedna molitva za njihove duše, ali i poziv da se ne zaboravi šta se dogodilo 4. juna 1992. godine.

Okupljanje će početi rano ujutru na Palama, a svečani dio u Žepi planiran je za 11 časova. Nakon parastosa, u Parohijskom domu na Han Pijesku biće organizovan ručak za sve učesnike.

Spomen-obilježje, podignuto između Han Pijeska i Rogatice, čuva imena srpskih sinova koji su pali u zasjedi onih kojima su pružili ruku mira. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena, jer su oni pali vjerujući u čast, dok su ih ubili oni koji su čast pogazili.

Srpski narod pamti. I ne zaboravlja.