Na nastavku suđenja Dževadu Mlaći i Selmi Cikotiću za zločine počinjene u Bugojnu svjedok Tužilaštva BiH Enes Handžić rekao je da su vojni policajci pretukli zarobljenike na Rostovu 1993. godine, te da su trojica preminula od posljedica jednog premlaćivanja.
Handžić, koji je ranije osuđen na osam godina zatvora zbog zločina u Bugojnu, rekao je da je u julu 1993. godine bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade takozvane Armije BiH kada su zbog ubistva policajaca započeli sukobi koji su trajali 10 dana, te dodao da su radili na formiranju operativne grupe, čiji je komandant bio Selmo Cikotić.
„Sukobi su se okončali nakon 10 dana, predajom u gradu. Zarobljenici su bili smješteni u prostorijama gdje su zatečeni, dok nismo stekli uslove da ih premjestimo“, ispričao je Handžić.
On je rekao da je Ratno predsjedništvo Bugojna, na čijem je čelu bio DŽevad Mlaćo, donijelo odluku o ustupanju stadiona „Iskre“ za ratne zarobljenike i da je tu formiran zatvor.
Na pitanje tužioca Mladena Vukojičića o angažovanju zarobljenika za rad, svjedok je naveo da je izdavao naredbe za angažovanje, nakon što komandant da saglasnost i dozvolu, ali da nije donosio odluku o izboru zarobljenika.
„Korišteni su za asanacije terena u gradu, jedan dio su slali na Prusac, a jedne u Donji Vakuf za uređenje borbenih položaja“, rekao je Handžić.
On je dodao da su prema naredbi napravili spiskove zarobljenika, i to onih koji su učestvovali u borbenim dejstvima i onih koji su civili.
U jednom trenutku, prema njegovim riječima, bilo je gotovo 600 zarobljenika, od kojih je njih oko 25 bilo na spisku onih koji su bili komandanti ili su učestvovali u ratu.
Handžić je naveo da je Mlaćo od njega tražio da predloži lokaciju za izmještanje te grupe zarobljenika, ali nakon što nije imao prijedlog, donesena je odluka da će biti smješteni na Rostovo.
„Mnoga lica su tu pretukli vojni policajci. Jednom prilikom su zbog posljedica premlaćivanja podlegla tri zarobljenika, sjećam se jednog od njih“, izjavio je Handžić.
Ispitivanje svjedoka prekinuto je zbog uloženih prigovora odbrane i utvrđivanja da li se zapisnici o njegovom saslušanju mogu koristiti jer su uzeti u trenutku kada je bio i svjedok i optuženi.
Drugi svjedok tužilaštva Zoran Pocrnja rekao je da je tokom 1993. godine bio vojni policajac i da se predao 23. jula, nakon desetodnevnih sukoba.
„Izašli smo vani, krenula su postrojavanja i odvođenja, bili smo u salonu namještaja sedam dana, poslije toga su nas izmjestili“, naveo je Pocrnja.
On je ispričao da je odvođen na rad na Prusac, gdje su kopali tranšeje, rovove i zemunice, a da je neprijateljska linija bila toliko blizu da su čuli vojnike.
„Išli smo samo noću ili kad je loše vrijeme, da nas ne vide“, rekao je Pocrnja.
Na pitanje tužioca da li pamti zarobljenike sa kojim je odvođen na radove, svjedok je naveo više od 10 imena, te dodao da se dio njih nikada nije vratio sa radova.
Nekadašnjeg predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna DŽevada Mlaću optužnica tereti da je naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a bivšeg komandanta Operativne grupe „Zapad“ takozvane Armije BiH Selmu Cikotića da nije spriječio podređene pripadnike takozvane Armije BiH da počine krivična djela, kao i da je propustio da preduzme mjere zbog mučenja i ubistava ratnih zarobljenika.
Suđenje bi trebalo da bude nastavljeno 12. novembra.