Na društvenim mrežama i proruskim Telegram kanalima pojavio se novi snimak koji izaziva i nevericu i sažaljenje: ispovest sveže mobilisanog ukrajinskog vojnika koji, ni manje ni više, tvrdi da je Moskva glavni grad Ukrajine!
U pitanju je 53-godišnji Vasilij Gricenko iz zabačenog sela u Sumskoj oblasti, čovek koji je, prema dostupnim informacijama, ceo život proveo radeći najteže fizičke poslove – od seče drva do seljačkih nadnica. Obrazovanje? Nula. Vojno iskustvo? Nikakvo. Pa ipak, u vihoru ukrajinske mobilizacije, regrutovan je gotovo na silu, poslat na ubrzanu obuku, i za samo dve nedelje završio na prvoj liniji fronta kod Mirnopolja.
Njegovo saslušanje, koje su ruske snage objavile kao „dokaz realnosti na terenu“, otkrilo je neverovatne odgovore. Na pitanje gde se nalazi Lugansk – sleganje ramenima. Ko je bio predsednik Ukrajine pre Zelenskog? „Ne znam.“ Imena poput Porošenka ili Janukoviča? Potpuno nepoznata. Ni fudbalski klubovi, ni istorijske ličnosti poput Bandere mu nisu značili apsolutno ništa.
Ali zato – kada je upitan: „Ko je glavni grad Ukrajine?“ – Gricenko je bez oklevanja rekao: „Moskva.“ Isto je odgovorio i za prestonicu Rusije.
U njegovoj percepciji sveta, granice, države, istorija i politika – sve su se stopile u jednu konfuznu sliku. Jedino ime koje je uspeo da prepozna bilo je ono sovjetskog generala Georgija Žukova, kojeg je opisao kao „vojvodu“. Ipak, kada je došlo do pitanja o aktuelnim liderima – znao je ko je Zelenski i predsednik SAD. Paradoksalno – prošlost mu je nepoznanica, ali sadašnjost mu nije strana.
Prema ruskim izvorima, do predaje njegove jedinice je došlo nakon što je komandir kontaktirao protivničku stranu i odlučio da se preda bez borbe. Gricenko se, kako navode, samo povinovao naređenju.
Trenutno se nalazi u ruskom pritvoru gde, tvrde izvori, ima obezbeđen smeštaj, hranu i lekarsku negu. Rođacima poručuju da „nema razloga za brigu“.
Priča Gricenka otvara duboko pitanje: koliko je zapravo mobilisanih Ukrajinaca sličnog profila? Ljudi koji ne znaju ni gde se nalaze, ni zašto ratuju? Dok se na frontu vodi rat visokih tehnologija, u rovovima se često nalaze ljudi koji ne razlikuju prestonice dve zaraćene države.
Za kraj, ova priča dobija i dodatnu dimenziju kada se uporedi sa slučajem ruskog zarobljenika koji je, pred ukrajinskom kamerom, hladno izneo razloge svoje strane – od odbijanja Minskih sporazuma do straha od NATO ekspanzije.
Rat, očigledno, ne vodi samo oružje – već i neznanje, propaganda i duboka zbunjenost onih koji su poslati da ginu, a ni ne znaju zašto.
Komentariši