U prošlim vremenima, zanatlije su bile osnovni stup društva. One su, kroz godine rada i truda, ne samo zarađivale za život, nego su svojim rukama stvarale kulturnu baštinu koju danas jedva da prepoznajemo. Nekada su u Srbiji postojale brojni majstori i zanatlije čiji su proizvodi odražavali ne samo svakodnevne potrebe, već i duboko ukorijenjenu tradiciju. Nažalost, mnogi od ovih zanata su nestali, a neki su preživjeli samo u sjećanjima starih majstora ili u malim, porodičnim radnjama koje opstaju do danas.

Abadžija je bio majstor koji je izrađivao narodnu nošnju od grubog sukna – abe. Ovaj zanat je u prošlim vremenima bio izuzetno cijenjen, jer su ljudi nosili odijela koja su se krojila i šivala upravo od ovih materijala. U današnjem vremenu, međutim, samo rijetki mogu da se pohvale da znaju i sami izraditi ovu narodnu nošnju.

Bičakdžija, zanatlija koji je izrađivao noževe, danas je gotovo nepoznat.

Nekada su postojali i vunovlačari koji su obrađivali vunu, čineći je spremnom za dalju obradu. Ove zanatlije su od vune stvarali sve – od odjeće, do pokrivača i jorgana. Danas ovu vještinu znaju samo rijetki, a vuna se često samo kupuje u gotovom obliku.

Međutim, nisu svi zanati nestali. Ikonopisci, koji su se bavili slikanjem ikona, i dalje čine nezamjenjiv dio pravoslavne tradicije. Ovaj zanat, iako u opadanju, još uvijek ima svoje poštovaoce i nastavlja da se prenosi sa generacije na generaciju.

Iako danas možda nije tako očigledno, mutavdžija, tkač koji je izrađivao torbice od kozje dlake, bio je od presudne važnosti za svakodnevni život seljaka. U takvim torbicama su se nosile osnovne namirnice i alati potrebni za rad na njivama.

Đumrukdžija je bio majstor koji je upravljao carinom. Njegov posao bio je da prikuplja poreze i nadgleda trgovinu. Ovaj zanat je nestao zajedno sa carinskim sistemom koji je bio specifičan za to vrijeme.

Jorgandžija je bio majstor koji je šio jorgane, dušeke i jastuke. Iako danas imamo moderne fabrike za ove proizvode, mnogi stariji ljudi sjećaju se vremena kada je jorgan bio pravi porodični dragulj, izrađen od strane vrsnih zanatlija.

Nekada su postojali i majstori poput pudara, koji su brinuli o vinogradima, te odžakara, koji su održavali dimnjake i osiguravali da vatra u kući bude sigurna.

Ostanimo u kontaktu sa prošlošću, jer u svakom majstorskom djelu, bilo to u izradi šešira, noža, ili jorgana, čuva se dio našeg identiteta.