Plakali su vatrogasci, plakali su i ljekari zbog onoga što su zatekli na mjestu nesreće na Željezničkoj stanici Novi Sad.

Nakon kovida i spasavanja ljudi iz zemljotresa u Turskoj spasioci iz Organizacije za traganje i spasavanje Srbije kažu da je kažu da im je ovo jedno od najtežih iskustava u karijeri.

Dragan Bijelić, Konstantin Prodanović i Dunja Halilović iz Organizacije za traganje i spasavanje Srbije gostujući u Jutro na Blic kažu da ih je, po dolasku na mjesto nesreće na Željezničku stanicu Novi Sad, inicijalno zatekao šok! Prvi spasioci stigli su nakon samo četiri minuta na mjesto nesreće, a kako kaže Dunja Halilović, na ono što su tamo zatekli niko nije mogao da ih pripremi.

– Prvi spasioci stigli su na teren, i započeta je akcija spasavanja. Trebalo je neko vrijeme da se okupimo i krenemo ka mjestu nesreće.

Prvi spasioci su tu bili četiri minuta tu nakon nesreće. Kada smo došli na lice mjesta uslijedio je šok, šta se to desilo, ali vrlo brzo smo se stavili u spasilački mod. U tom momentu fokus je na ljude koji su ispod ruševina – kaže Dragan Bijelić.

Dunja Halilović ističe da i pored kovida i zemljotresa u Turskoj, ovo je bilo jedno od najtežih iskustava u njenoj karijeri, a posebno je bilo teško što se sve to događalo u njenom gradu.

– Ništa nije moglo da nas spremi za to što smo zatekli tamo. Posebno je teško kada to radite u svom gradu. Postojao je strah da ćemo naći nekog koga mi poznajemo. Najpotresnija scena je kada smo vidjeli djeda koji je zagrlio svoje unuke i tako su stradali – kaže Dunja Halilović.

“Spuštamo se do djevojke kako bismo joj dali infuziju”

Doktor Dragan Bijelić ispričao je kako je tekla akcija spasavanja i kako je tekla komunikacija sa preživjelima koji su bili zaglavljeni ispod nekoliko toga teškog tereta.

– Kada smo došli podijelili smo se u tri sektora i kada se vidi da je tu živa osoba sva pažnja se usmjerava na nju. Sa lijeve strane nalazila se živa osoba koja je bila svjesna. Tu smo se spustili do nje, otvorili smo joj venski put i dali joj infuziju. Sve vrijeme smo joj upućivali riječi podrške i pričali joj da izdrži. Gledali smo da ona ne odgovara mnogo. Četiri sata je ona bila pod teretom od nekoliko tona. Došle su i kolege iz Urgentnog centra ukoliko bi bilo potrebe da joj se amputira ruka i da se ona izvuče živa. Sva sreća do toga nije došlo. Za nas spasioce ne postoji stoprocentna bezbjednost. Uvijek postoji opasnost da bude urušavanja – kaže Dragan Bijelić.

“Svi smo bili u šoku”

Konstantin Prodanović kaže da nikada neće zaboraviti momenat kada je dolazio i vidio nadstrešnicu koja je sravnjena sa zemljom.

– Meni je najgori bio taj inicijalni pristup, dolazimo do nečega što je sravnjeno sa zemljom. Prema svakome se ponašamo profesionalno – kaže Konstantin Prodanović.

Dragan Bijelić dodaje:

– Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i kada vidite i te vatrogasce koji su veliki ljudi, koji su se na tim slikama slomili, zaplakali… Nismo kamenje. Ljudi smo od krvi i mesa, tako da i mi kada vidimo i njih, prosto smo onako i u šoku! Uvijek je potrebno vrijeme, nakon tog inicijalnog šoka, da se ljudi oporave, razgovaramo međusobno, tu su i naše porodice – kaže Bijelić, prenosi Blic.

Kako kažu, građani im sada upućuju samo riječi hvale, što im posebno znači.